Alin, alicin i ahoin su glavni sastojci medvjeđeg luka.
Divlji bijeli luk (srijemuš) spada među najjače prirodne antibiotike, jer ima antivirusno, antigljivično i protivparazitno dejstvo.
Alin se pomoću fermenta alinaze pretvara u dragocjeni alicin, jedno od najsnažnijih elemenata u prirodi. Dakle, svaki put kada siječemo svježi bijeli luk ili kada kidamo srijemuš, jedinjenje na bazi sumpora aliin se sjedinjuje sa enzimom alinase i tada se dešava hemijska reakcija iz koje se stvara jedinjenje Alicina.
Laboratorijskim istraživanjima je tek 1947 godine izolovano iz bijelog luka jedinjenje alin koji nema antibakterijska svojstva, ali je utvrđeno da ukoliko se list srijemuša ubere i izlomi ili samelje, aliin i alinaza u dodiru jedan s drugim vrlo brzo daju Alicin, aktivno jedinjenje iz Alina koga u obilju posjeduje samo srijemuš.
Alicin je jedinjenje koje je najvećim dijelom zaslužno za ljekovitost srijemuša. Njegovo dejstvo je od krucijalnog značaja i za mnoge savremene bolesti i bakterije koje su izuzetno otporne na mnoge pa čak i najjače antibiotike (SARS, AIDS, MRSA i neke vrste novih Streptokoka…). Kao epohalno je utvrđeno da alicin vrlo uspješno pokazuje antibakterijsko dejstvo kako prema grampozitivnim tako i prema gramnegativnim bakterijama: streptokoke, stafilokoke, kolere, disenterije, bacili tifusa…
Dokazano je da je alicin jedinjenje koje je sadržano u svim vrstama kako bijelog luka, tako i srijemuša (divljeg bijelog luka), stim što je dokazano da ga u srijemušu ima najmanje 20 puta više. Još jedan od razloga što je srijemuš bogatiji ovim ljekoviti jedinjenjima je upravo činjenica da se radi o divljoj biljci na čiji rast nema uticaj čovjek sa raznoraznim pesticidima i sumnjivim hemijskim dodacima, za razliku od bijelog luka koji se na našim prostorima uvozi iz daleke Kine, te je njegov kvalitet, a samim tim i ljekovitost, dovedena u pitanje.
Uticaj Alicina na zdravlje
Naučnici Bejli i Kavalito su tokom svojih istraživanja i ispitivanja nesporno dokazali da svoje antibakterijsko djelovanje bijeli luk duguje upravo alicinu. A kako je sam srijemuš čak 20 puta jači od običnog bijelog luka, njegova snaga je potpuno neupitna i nesporna. U narodnim običajima i liječenju domaćim preparatima, opšte je poznato da bijeli luk ima izuzetno djelovanje protiv gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija uključujući tu prije svega: Ešerihiju, Salmonelu, Stafilokoke, Streptokoke, ali i mnoge druge. I bakterija Heliobacter Pylori, koja je uzročnik čira na želucu, kao i bakterija Mycobacterium tuberculosis su vrlo osjetljive na alicin. Alicin iz srijemuša ekspeditivno eliminiše simptome upalnih prehlada kao što su umor, glavobolje, curenje nosa, kijanje, kašljanje, temperature. I sva ostala savremena istraživanja pokazala su da dnevno uzimanje Alicina povećava otpornost prema prehladi i gripu, kao i smanjenje ponavljanja infekcija od prehlada.
Vrlo važno za istaći je da 50% od koncentrovanih doza alicina koje dovode do uništenja bakterija je približno ekvivalentno punoj dozi nekih od savremenih antibiotika. Interesantno je da su određene bakterije koje su dokazano rezistentne na antibiotike poput methicilina (Staphylococcus aureus), kao i na ostale antibiotike (Escherichia coli, Enterococcus, Shigella dysentheriae) osjetljive upravo na Alicin. Dokazano je da Alicin iz srijemuša spriječava nastajanje bakterije Staphylococcus enterotoxins.
Postoje i one vrlo neugodne i ozloglašene bakterije, poput MRSA, koja je poznata po tome što često mijenja strukturu i tako gradi rezistentnost na različite antibiotike. „University of East London“ je vršio istraživanja kojima je u laboratorijskim uslovima dokazao da je vodeni ekstrakt alicina u stanju da uništi veliki broj bakterija MRSA infekcije. Nevjerovatna je i činjenica kako samo 1/10.000 grama alicina parira snazi od 25 mg penicilina.
Zahvaljujući svom sastavu i efikasnim rezultatima, bijeli luka, a prije svega srijemuš, koji je mnogo jači od svog bliskog pitomog rođaka, oduvijek se koristio za liečenje povišenog krvnog pritiska i arterioskleroze. Opšte je poznato, a što savjetuju i mnogi ljekari, da ukoliko redovno konzumirate bijelog luk, samim tim ćete smanjiti hipertenziju, dovesti je u normalan nivo, ojačati miokard (srčani mišić) i ojačati cijeli organizam. Dokazano je da čisti Alicin ima veliko anti-kandidalno delovanje i da je efikasan protiv raznovrsnih vrsta Candide, Trichophyton, Epidermphyton i Microsporum.
Kada su u pitanju parazitska oboljenja i poremećaji, Albert Schweitzer, poznati medicinski liječnik, mljevenim bijelim lukom je uspješno liječio svoje pacijente koji su bolovali od crijevnih glista i dizenterije.. Alicin se takođe odlično pokazao kod tretiranja oboljelih od Entoameba histolytica, crijevnog protozoan parazita koji živi u ljudskom crijevnom traktu. Alicin je isto tako uspješan u sprečavanju rasta drugih protozoan parazita kao što su Giardia lamblia, Leishmania major, Leptomonas colosoma i Crithidia fasciculate.
Još nešto o ahoinu
AHOIN je još jedan od vrhunskih ljekovitih sastojaka srijemuša koje ovu biljku svrstava među 4 planetarne biljke na svijetu. Ahoin je jedan od najjačih i najviše istraživanih antikoagulantnih sastojaka srijemuša. Dr Mehendra Džajn, profesor biohemije na Univerzitetu Delaver, preporučuje da se srijemuš najprije što sitnije isjecka jer tako dolazi do većeg oslobađanja tog izuzetnog jedinjenja.
U 'Kliničkim studijama Univerziteta Njujork utvrdjeno da ahoin u divljem bielom luku pomaže u sprečavanju zguršavanja krvi. Dokazano je da ahoin djeluje kao i aspirin koji je antikoagulans samo na jedan način, smanjujući stvaranje tromboksana. Ahoin čini isto, ali uz to blokira slepljivanje trombocita na još sedam načina, koliko ih ukupno ima. kaže istraživač bielog luka Mehendra Džajn, profesor hemije i biohemije na Univerzitetu Delaver.
Da sačuvate krv od ugrušaka, jedite salatu od srijemuša. Dr Viktor Gurvič sa Harvarda savjetuje svim svojim pacijentima sa koronarnim srčanim oboljenjem da jedu srijemuš što više, delimično i zato što njegovi sastojci sprečavaju slepljivanje trombocita i poboljšavaju rastvaranje ugrušaka jer ova ljekovita biljka zaista ima zadivljujuću sposobnost da djeluje protiv zgrušavanja do kojeg dovodi ishrana masnom hranom. Dr N.N.Gupta, profesor na Medicinskom fakultetu Laknau u Indiji, hranio je grupu ljudi prvo veoma masnom hranom, puterom i pavlakom i utvrdio da je njihova sposobnost rastvaranja ugrušaka oslabila. Potom im je davao istu masnu hranu, ovog puta uz dodatak ove moćne biljke. Analizom krvi uzete 2 i 4 sata posle obroka utvrdio je da je srijemuš potpuno blokirao sklonost masti da stvaraju ugruške. Zaista i 10 listova svježeg ubranog srijemuša potpuno poništava štetne efekte masti na rastvaranje ugrušaka.
Istraživači na Univerzitetu sarske oblasti, Hamburg, kažu da takvo simultano dejstvo poboljšava cirkulaciju i pomaže čišćenje krvi od nepoželjnih sastojaka, te da da sastojci srijemuša sigurno poboljšavaju rastvaranje ugrušaka i čine krv tečnijom.
Međutim, treba napomenuti da onog trenutka kad se list ubere, on počinje vrlo brzo da gubi to jedinjenje alicina. U dodiru sa vazduhom počinje oksidirati, a zatim se razgrađuje i time se njegova ljekovitost gubi veoma brzo skoro 2 procenta na sat. U praksi srijemuš biljka u toku 24 sata izgubi polovinu svojih ljekovitih svojstava, a za 48h ona nestaju u potpunosti, ostaje samo ukusna začinska biljka.
Dakle, kad god možete idite u čistu nezagađenu prirodu, pojedite 10 do 15 listova i činite to sve dok biljka ne procveta. To je najbolje što možete učiniti za svoj organizam u prolećnim mesecima. Svaki drugi oblik prerade, koji uključuje termičku obradu ili sušenje neće sačuvati alin. Stoga, on neće doprineti vašem zdravlju, sem u slučaju da koristite svježu biljku odmah po branju. Jedina mana ove bijke što nam je srijemuš u svježem stanju dostupna svega 20-ak dana, ali rješenje za to su proizvodi od srijemuša koji su dobijeni posebnom tehnologijom kojom su sačuvana sva ta nestabilna jedinjenja. Na taj način biste cijele godine mogli uživati u ljekovitosti ove fenomenalne biljke.
Obzirom da je sam Srijemuš 20 puta jači od svog rođaka bijelog luka, kao mnogo efikasnija i djelotvornija varijanta od klasične upotrebe bijelog luka u svakodnevnom životu, koji ostavlja neprijatan miris nakon konzumiranja, najoblje se pokazala Tinktura divljeng bijelog luka, tj. srijemuša.